Ma Malinalli, kad bi samo znali! Kad bi vas mogli vidjeti tog jutra 15. marta 1519. godine, kada vam je gospodar Potonchana dao, zajedno s devetnaest kolega robova, onom bradatom i oznojenom strancu, da potpišete pakt prijateljstva.
I jedva da je bila djevojka, gola, osim školjke čistoće koja joj je visjela o struku i raspuštene crne kose koja joj je prekrivala ramena. Kad bi znali strah koji osjećate kako je strahovit bio otići, tko zna kamo, s onim čudnim ljudima s nerazumljivim jezicima, čudnom odjećom, mašinama s vatrenim ustima, gromoglasnim i životinjama tako ogromnim, tako nepoznatim, da se u prvi mah vjerovalo da su stranci koji su jahali na njima dvoglava čudovišta; tjeskoba penjanja na ta plutajuća brda, zbog milosti tih bića.
Još jednom ste promijenili ruku, bila vam je sudbina roba. Tamañita, tvoji su te roditelji prodali trgovcima Pochtec-ima, koji su te odveli u Xicalango, "mjesto gdje se jezik mijenja", da bi bio preprodan. Više se ne sjećate svog prvog gospodara; sjećate se drugog, gospodara Potonchana i budnog oka gospodara robova. Naučili ste jezik Maja, a kako biste poštovali bogove i služili im, naučili ste poslušati. Bili ste jedan od najljepših, riješili ste se da ste ponuđeni bogu kiše i bačeni na dno svete cenote.
Tog vrućeg jutra u martu te tješe riječi chilama, božanskog svećenika: "Bit ćete vrlo važni, voljet ćete dok vam srce ne pukne, ay del Itzá Brujo del Agua ...". Utješuje vas što imate pratioce, radoznalost od četrnaest ili petnaest godina vam pomaže, jer niko ne zna datum vašeg rođenja ili mjesto. Baš kao i vi, znamo samo da ste odrasli u zemljama gospodina Tabs-coba, pogrešno ih izgovarali stranci poput Tabasca, na isti način kao što su promijenili ime u grad Centla i nazvali ga Santa María de la Victoria, da biste proslavili trijumf.
Kakav si bio, Malinalli? Pojavljujete se na platnima Tlaxcale, uvijek odjeveni u huipil i spuštene kose, uvijek pored kapetana Hernanda Cortésa, ali te slike, samo crteži, ne daju nam jasnu predstavu o vašim crtama. Bernal Díaz del Castillo, vojnik iz Cortésa, napravit će vaš govorni portret: „Bila je lijepa, nametljiva i odlična ... recimo kako je Dona Marina, budući da je žena iz zemlje, kakav je muški napor imala ... u njoj nikada nismo vidjeli slabost ali mnogo veći napor od ženskog ...
Reci mi, Malinalli, jesi li zaista postao katolik u onom mjesecu koji je trajao put dok nisi stigao do obale Chalchicoeca, danas Veracruz? Jerónimo de Aguilar, zarobljen 1517. godine kada su Maje pobijedile Juana de Grijalvu, bio je taj koji je riječi Fraya Olmeda preveo na Mayan, i time su vam stavili do znanja da su vaši čašćeni bogovi bili lažni, da su demoni i da je postojao samo jedan jedinstveni bog. ali u tri osobe. Istina je da su Španjolci bili hitni da vas kršte, budući da je bio izopćen koji je spavao s heretikom; Zbog toga su vam polivali glavu i čak vam promijenili ime, od tada biste bili Marina i trebala bi pokriti tijelo.
Da li je vaša prva ljubav bila Alonso Hernández de Portocarrero, kome vas je Cortés poklonio? Samo tri meseca ste bili njegovi; Čim je Cortés, nakon što je primio Motecuhzomine ambasadore, shvatio da ste jedini koji je govorio i razumio Nahuatla bili vi, postao je vaš ljubavnik i za pratnju stavio Juana Péreza de Arteagu. Portocarrero je isplovio prema španskom kraljevstvu i nikada ga više nećete vidjeti.
Jeste li voljeli muškarca Cortésa ili vas je privukla njegova moć? Jeste li bili zadovoljni napuštanjem stanja roba i postali najvažniji jezik, ključ koji je otvorio vrata Tenochtitlana, jer ne samo da ste prevodili riječi, već ste i osvajaču objasnili način razmišljanja, načine vjerovanja Totonaca i Tlaxcale i Meksika?
Mogli ste se zadovoljiti prevođenjem, ali otišli ste dalje. Tamo u Tlaxcali savjetovali ste da špijunima odsiječete ruke kako bi poštivali Španjolce, tamo u Choluli ste upozorili Hernanda da ih planiraju ubiti. A u Tenochtitlanu ste objasnili fatalizam i sumnje Motecuhzome. Tokom Tužne noći borili ste se zajedno sa Špancima. Nakon pada carstva Mexica i bogova, od Hernanda ste dobili sina Martincita, taman kad je stigla njegova supruga Catalina Xuárez, koja će umrijeti mjesec dana kasnije, u Coyoacanu, možda ubijena. A vi biste ponovo otišli, 1524. godine, na ekspediciju Hibueras, ostavljajući svoje dijete u Tenochtitlanu. Tokom te ekspedicije Hernando vas je oženio Juanom Jaramillom, blizu Orizabe; Iz tog braka rodiće se vaša kći Marija, koja će se godinama kasnije boriti protiv nasljedstva svog "oca", budući da je Jaramillo sve naslijedio od nećaka svoje druge supruge Beatriz de Andrade.
Kasnije, Hernando će vam prevarom oduzeti Martina da ga pošalje kao stranicu španskom dvoru. Oh, Malinalli, jesi li se ikad pokajala što si Hernandu dala sve? Kako ste umrli, izboden nožem u svojoj kući u Ulici Moneda jednog jutra 29. januara 1529. godine, prema Otiliji Mezi, koja tvrdi da je vidjela smrtni list koji je potpisao Fray Pedro de Gante, kako ne biste svjedočili protiv Hernanda u toku suđenja? Ili ste umrli od kuge, kako je rekla vaša kćerka? Recite mi, smeta li vam što ste poznati kao Malinche, što je vaše ime sinonim za mržnju prema Meksikancu? Kakve veze ima, zar ne? Nekoliko je godina koje ste morali živjeti, mnogo onoga što ste postigli u to vrijeme. Živjeli ste ljubavi, opsade, ratove; učestvovali ste u događajima svog vremena; bila si majka krivog roda; još si živ u meksičkom sjećanju.
